Uz pjesmu "Bring Me to Life" i album "Fallen" Evanescence su preko noći postali svjetske zvijezde. Drugi album slijedio je 2006. godine, a zatim je nastala tišina oko benda, sve dok se nedavno nije pojavio, jednostavno "Evanescence" nazvan, treći rad Amerikanaca. U intervjuu s n-tv.de šefica benda Amy Lee govori o svojoj pauzi, povratku i stvarno dubokim emocijama. n-tv.de: Rekli ste o svom novom albumu "Bacili smo sva pravila u more i ovaj put smo potpuno slijedili našim instinktima. Uostalom, ništa nije dosadnije nego normala.". Što je "najnenormalnije" na albumu?
Amy Lee: (smijeh) Činjenica da smo svih pet sjedili zajedno u jednoj sobi, licem u lice s našim instrumentima, i tako započeli stvaranje pjesama. To je zapravo nešto sasvim novo za Evanescence. Pisanje pjesama za mene je uvijek bilo nešto sasvim intimno. Na prethodna dva albuma, imala sam samo jednog suradnika. Isprva je to bio Ben (Ben Moody, pored Amy Lee suosnivač Evanescence, koji je napustio bend u 2003.), na drugom albumu je to bio Terry (Terry Balsamo, gitarist u bendu od 2003.). A ovaj put? Ovaj put je bio kompletan bend s velikim glazbenicima s kojima stvarno volim provoditi vrijeme i surađivati. Pisala sam pjesme na sve moguće načine - neke s Terryem, neke s Timom (Tim McCord, basist u bendu), neke s obojicom zajedno i nekoliko s različitim prijateljima-producentima. Zajedno smo jammali i pri tome doživljavali fantastične trenutke. Ma kako jednostavno ovo zvučalo, to je najneobičniji aspekt ovog snimka. Mislim da možete čuti ovu energiju na pjesmama. Prilično "nenormalno" u današnje vrijeme je i da ste si uzeli čitavih pet godina za nasljednika vašeg zadnjeg albuma "The Open Door" iz 2006. godine. Što vas je spriječilo? Oh, prije pet godina nismo još počeli raditi na ovome. Trebalo mi je prvotno malo vremena da predahnem od Evanescence-a, vremena u kome bih ja bila ja, obična Amy, i mogla pronaći samu sebe, bez da budem identificirana s bendom. To mi je pomoglo da se osjećam bolje. U toliko ovo danas mogu više cijeniti. Unatoč svemu, posvetili smo se dvije godine nakon toga pisanju pjesama i snimanju albuma. Što je također dugo vremena ... Da, bio je to dug put, ali mislim da je važno uzeti si vremena, jer ono nam je potrebno kako bi kreirali nešto veliko. Ako nemate ništa veliko što biste voljeli podijeliti sa svijetom, onda to trebate pustiti kraju. Ne vjerujem u nešto kao timing. Ili u činjenicu da se treba nadati da će nas se ljudi sjećati. Što je važno i što se broji su pjesme i album. Hvališ novi osjećaj "cjelokupnog benda" u Evanescence-u. Ali ipak ste jedini preostali osnivač u bendu. Jeste li sada uistinu bend ili Evanescence danas nije više sinonim za Amy Lee? Bend smo više nego ikada prije. Da, istina je da još uvijek imam vodstvo i imam veliki udio u donošenju odluka, pjesmama i ukupnom nastupu i izgledu benda. No, dečki su se fantastično uklopili, i vrlo mi je vaćno da, što je više moguće, uvedu dio sebe u ovaj rad, jer smo dobar tim. I ne smijemo zaboraviti da je Evanescence osnovan od strane u Bena (Ben Moody) i mene. U tom pogledu nije velika razlika danas u odnosu na 2003. 2003 - to je godina u kojoj ste ostvarili svjetske hitove s "Bring Me to Life" i "My Immortal" i internacionalno uspjeli s vašim debijem "Fallen", s 15 milijuna prodatih primjeraka. Živcira li te, kad te nakon osam godina još uvijek većina povezuje s ovime? Ne, uopće ne. Ja sam apsolutno ponosna na to. Za mene je to prilično nevjerojatno, kad pogledam unatrag i zamislim kako sam samo bila mlada. Kad sam napisala "My Immortal", imala sam oko 15 godina. (Smijeh) Isto tako i "Whisper" i "Imaginary" (još dvije pjesme aa albuma "Fallen") - tada smo bili u srednjoj školi. Kada razmislim o tome koliko mladi smo bili, to je nevjerojatno i prekrasno da je "Fallen" bio tako uspješan. "My Immortal" sviramo još uvijek na svakom koncertu. Imate li ambiciju ponoviti ovaj uspjeh opet? Ne, o tome se ne može raditi. Sudeći po tome kakva je glazbena industrija danas, definitivno ne očekujem da ću ikada prodati toliko ploča. No, ono što ćemo uvijek pokušavati je napraviti najbolji album. Ja osobno moram reći: volim "The Open Door" više nego "Fallen". (Smijeh) A naš novi album još više. Ipak, nitko ne može tvrditi da novi album nije bio uspješan. U SAD-u, on je uskočio ravno na broj jedan kao i u mnogim drugim zemljama, uključujući Njemačku, Top Ten ... Da, uistinu smo sretni radi toga. I iskreno sam iznenađena. Bili smo dugo vremena izvan scene. To je stvarno dirljujuće za mene, kad vidim da naši fanovi još uvijek stoje iza nas i ostaju nam vjerni. Još jedan povrat unatrag. Vaš gitarist Terry Balsamo doživio je 2005. sa samo 33 godine moždani udar. Kako je on danas? Dobro je, u svakom slučaju. Ok, on više ne slavi kao nekad - što je u jednu ruku i dobro. (Smijeh) Terry je misterij. Kad je imao moždani udar, liječnici su tvrdili da više nikada neće moći svirati gitaru. Jednostavno to nije htio slušati. Tražio je da drži gitaru u rukama, čak i prije nego je napustio bolnički krevet. Mi smo mu stvarno morali donijeti gitaru u bolnicu. Iskreno, volim Terry-a. Ne znam što bi se dogodilo ako ga više ne bi bilo. Je li istina da je udar dobio od pretjeranog headbanginga? Da, liječnici su rekli da je došlo do pucanja arterije na vratu uzrokovanom headbangingom. Kosa mu je stvarno duga i teška. To zvuči tako nevjerojatno ... Da, to je istina. Ali to je ono što su liječnici rekli. Ovo nije nikakva glasina. Vratimo se na album. Nedavno sam pročitao njemačku kritiku s naslovom: "Savršeni soundtrack za 'Sumrak'" Slažeš li se s time? (Smijeh) Ne znam. Ali mislim, da oni ne misle tako. Nismo još uvijek dobili nikakvu ponudu za to. No, mislim da bi naša glazba, ono što je 'epic' i dramatično u njoj, bila vrlo dobar izbor za neke filmove. Uvijek držimo oči otvorene ne bi li uhvatili kakvu priliku za suradnju. Asocijacija sa "Sumrak"om dolazi možda i od činjenice da su vas u prošlosti mnogi pripisivali Goth sceni. To si uvijek odbijala. Zašto? Pa, jer to nisam ja. Previše mi je to jednostavno. Samo zato što nosim crni eyeliner, to me ne čini gotičarkom, niti našu glazbu. Ona je uistinu kompleksna. Imamo metal elemente u njoj, ali i rock, alternativa, industrijalac, elektro- i klasična glazba igraju važnu ulogu. Iskreno, ne pada mi niti jedan gothic bend na pamet kojeg slušam. Tako da se nikad ne bi strpala u tu ladicu. Ali sigurno je istina da imamo mnogo zajedničkih fanova, koji su vjerojatno i fanovi "Sumraka". (Smijeh) Pogotovo u Europi je tzv. gothic metal vrlo uspješan s bendovima poput HIM, Within Temptation i Paradise Lost. Nije ti privlačan nijedan od navedenih? Ne, sve to stvarno nije moj stil. Ok, HIM, mogu reći da smatram vrlo cool. Kao jedan od tvojih najvećih glazbenih idola uvijek si naglašavala Björk. Ali, iskreno, najnovije stvari od nje je stvarno teško poslušati... Da, tu imaš pravo, stvarno je drugačije nego prije. Njena glazba je oduvijek bila eksperimentalna i malo luda. No, svaki put sve više i više radi potpuno neku svoju stvar. Ipak, prvi singl s njenog novog albuma, "Crystalline", mi se stvarno sviđa. Što ti se od glazbe trenutno još sviđa? Oh, volim Massive Attack. Oni su prije godinu i pol izdali stvarno dobar album. Osim toga veliki sam fan Portisheada. Oni su žrtvovali čak čitavo desetljeće za njihov album "Third". Bila sam vrlo uzbuđena kad je izašao. Mislim da su s time ostvarili pravi pogodak. Još uvijek zvuči kao Portishead, samo s novim, ludim elemenatima kao što su ukulele. Nedavno su mi za uho zapali i Foo Fightersi i Janes' Addictionov novi album, koji je upravo izašao. U isto vrijeme imate veliko interesovanje za klasičnu glazbu. Imate li omiljenog skladatelja? Ako se moram odlučiti, onda bih izabrala Mozarta. To se naravno poprilično dobro uklapa u zvuk Evanescenca, koji je u svakom slučaju prilično melankoličan i romantičan. Bi li se opisala kao romantična osoba? Itekako. S atributom "romantična" mogu živjeti. Ja bih čak išla jedan korak dalje i rekla da je naša glazba duboko strastvena. To je razlog zašto je toliko 'epic' i što bi mogla biti ikorištena i kao filmska glazba. Glazba je moj ventil, jer sam inače prilično uravnotežena i "normalna" osoba. Na ovaj način mogu duboke emocije dovesti do izražaja. Znam da si u braku. Ipak, što je za tebe romantično? Što treba muškarac učiniti da bi osvojio tvoje srce? Ohhh ... Mislim, cijenim ako mi daje osjećaj da se brine o meni. Da se ne osjećam uvijek odgovorna za sve. Imati nekoga tko će nam pomoći i biti nam potpora - to je divno. Dakle, nije Candlelight-Dinner... Oh, znaš što: prihvatila bih i to. S Amy Lee je razgovarao Volker Probst Source: n-tv.de Prevedeno s njemačkog jezika.
0 Comments
Leave a Reply. |
PartnersCategories
All
Archives
January 2014
All copyright is to their respective owners, no infringement intended.
Online since October 27th 2011 |
© 2011-2014, Evanescence Croatia